Šta se desi kad knjiga postane igra?

Nekad se sve desi neplanirano. Poziv. Knjiga. Dvoje dece koje se raduje. Ili dvadesetoro.
I odjednom priča postane stvarna, pokret dobije smisao, a osmesi ne prestaju.

Prva radionica u novom formatu je održana. Nisam znala kako će ispasti jer je grupa bila mešovita, uzrast dece od 2 do 8 godina, a vremena za pripremu je bilo… manje.


Ali deca su me, kao i uvek, iznenadila.
Nisu samo slušala priču. Ona im je postala deo igre.
Pokret, pesma, razgovor, crtanje… sve se nekako samo složilo.
Iako sam se trudila da ih vodim, na kraju su oni vodili mene.
(Zapravo, možda je plišani zmaj bio taj koji je sve osmislio, ali neka to ostane između nas.)

Knjiga koja nas je pokrenula: „Zmajko budi svoj“

Zmajko je knjiga koja poziva decu da se usude da budu baš ono što jesu. Zmajko pokušava da se uklopi, menja se zbog drugih, ali na kraju shvata da je najlepše kada si svoj.

Jedan od meni dražih momenata sa radionice je kada su se deca kroz svoje zmajeve povezala sa svojim jedinstvenim delovima, sa svojim „super moćima“, kada su bili ponosni na to što stvarno jesu.

Ova radionica me je podsetila zašto sve ovo radim.
Nije mi cilj da samo učim decu, nego da budem tu… kad priča krene da diše.


Ako želite da budete deo sledeće avanture, ili da znate kad i gde se ponovo čita uz pokret – pišite mi, pratite me, ili se jednostavno priključite kad čujete da zmaj ili neki drugi lik iz priča opet đuska.

I zapamtite, ko čita, taj se igra, a ko se igra, nema briga. 🙂

Ko se igra? 🙂

Postavi komentar